Ponovo zidaš kuću, da zapališ vatru na ognjištu.

Onu istu vatru, koja ti je uzela majku i  brata.

Postavljaš vrata, na koja niko neće pokucati.

Zaboravi zauvijek, jeftinu simboliku dimnjaka.

Znam da trava divno miriše i rijeka je blizu.

I meni je, nekad, otac obećao kupiti konja.


Leave a comment