Od početka svijeta živim u ovoj rupi,  

na svakom sam uglu i u svakoj kafani; 

pola litre ljutog, kada uspijem da skupim  –

i mirno teku moji i zemaljski dani. 

Kad me lupi život i ujede k’o bjesan ker, 

izlazim vani u potragu za lijekom; 

da smirim šejtana, napojim u sebi zvijer – 

i usput, bez naknade, da dam savjet nekom.