{Inspirisano “Tvrdjavom” Meše Selimovića}

Bez kruha se može ali bez vlasti ne,

zbog nje se ubija i gubi ljudski lik;

neodoljiva je k’o čarobni kamen –

poštene vlasti nema, u tome je trik.

Sve te kukavice, laskavci, lupeži,

kadija te i sudi i optužuje;

oni su bolest na narodnom tijelu –

al‘ narod ima vlast kakvu zaslužuje.

Vampiri nam uporno sjede za vratom,

svijet se nalazi u vlasti ludjaka;

ponavljaju laži svojih prethodnika –

pa hocemo li ikad’ izać’ iz mraka?

Od vlasti se ne moze izliječiti,

puno će uzeti a malo pružiti;

ona je duh iz Aladinove lampe –

ko tu lampu drzi, njemu će služiti.

Dolaze novi, dovode svoju svitu,

da kazne, globe, ubijaju i plaše;

i tako u krug, i u nove ratove –

potjeraće i vas i sinove vaše.

Srljaju na vlast k’o leptir na svijeću,

obećavajuci nam bolja vremena;

ona ce doći kad dodju pravi ljudi –

da maknu žgadiju, braćo satrvena.