Gospodine predsjedniče,

dosta nam je šuplje priče;

oprao si grdne novce –

šta ti misliš? da smo ovce?

Sve je isto kao lani,

ponovo smo izigrani;

sve je isto kao prije –

jer nikome bolje nije.

Mandat ti se bliži kraju,

sidji malo medju raju;

nedodirljiv si postao –

a narod je zaostao.

Na prevaru i na štelu,

kćerka ti je u Briselu;

mora da je fina dama –

naša jos živi sa nama.

Sa diplomom, moja žena

postala je poražena;

da li joj se misli bore –

kada čisti haustore?

Nepotizam ti nije stran,

jer i kum ti je izabran;

političko ništavilo –

za ministra ga stavilo.

I starog si zaboravio,

sramota je, ne bi smio;

rado bi te vidjet’ htjelo –

tvoje malo rodno selo.

U štampi si svakog dana,

smiješ nam se sa ekrana;

obećao si nam svašta –

bujna ti je bila mašta.

Pričaš o strategijama,

biće dobro, blago nama;

al’ reci mi kako sada –

živjeti od svoga rada?

U firmi joj USKOK bio,

pa ti ženu uhapsio;

podigla se silna bura –

oko fiktivnih faktura.

Sin ti opet za volanom,

vozio pogrešnom stranom;

pijan bio, nije šala –

biće bogami skandala.

Moj je dobro, čita Marksa,

on je niža srednja klasa;

buntovan je, sistem pljuje –

svakog redom optužuje.

Za tebe smo glasovali,

povjerenje svoje dali;

a ti gledaš sa visine –

sa Olimpa domovine.