Rupa

Živimo u rupi na kraju svijeta,
vidimo samo mali komadić neba;
potpuno sami bauljamo u tami
i tražimo po podu ostatke hljeba.

U ovoj rupi je sve što vidimo i znamo,
jer ovdje su živjeli i naši preci;
prenosili su nam tamu stoljećima –
red je da je i prenesemo djeci.

Neki dan smo jednog izbacili vani
jer počeo je da se čudno ponaša;
govori da postoje i druge rupe –
laže, nema rupe kao ova naša.

Mada, često vidimo jezive sjenke;
to je normalno, kažu, u polumraku.
Zagušljivo je, ali smo se navikli –
bolje je nego gore, na čistom zraku.