Tomislav {Tommy} Andric

Watch out before it is too late,

you are out of sync.

Horrified that you’ll lose your faith

you have failed to link.

Be aware, it will take a day 

or one week perhaps. 

You’re just a few sad songs away

from your world’s collapse.

Wake up and try not to look back –

there is nothing there.

Very soon life will break you neck – 

fight it if you dare.

Naš Božo nikada nije bio od škole, 

on tvrdi da u školi čovjek otupi; 

zato je redovno bježao sa časa – 

il’ je sve prespavao u predzadnjoj klupi. 

E, teško onom koga Božo uzme na zub,   

on pljuje po svemu što ne razumije; 

on na tome radi stručno i polako – 

jer naš Božo pljuvati jedino umije. 

Božo često zove Bregu, Dinu i Lošu, 

i kune se da su zajedno svirali; 

ali ovi mu se nešto ne javljaju – 

ma da ga nisu, nedajbože, blokirali? 

Božo misli da je pravi humanitarac,  

mada je u suštini posesivan tip;   

on vjeruje da je zemlja ravna ploča –   

i da mu zli Bill Gates želi ugraditi čip.   

Uvjeren je da je novi svjetski poredak, 

zavjera iluminata i masona; 

da nikada nismo bili na Mjesecu –  

i da je lijek za rak – soda bikarbona.   

Voli se slikati na demonstracijama, 

u roza maji sa likom Che Guevare; 

svira na air guitar Bandiera Rossa – 

jer za novog Fendera još sakuplja pare. 

Na zidu potvrda o završenom kursu, 

pored Džonijeve i Trumpove slike; 

tu svako jutro Božo zarola džoint – 

on tu širi svoje umjetničke vidike. 

Božo često sanja da puni Skenderiju, 

i da sa svojim bendom svira do zore;

skandiraju cure, vrište u ekstazi – 

ali snovi se pretvore u noćne more. 

Snimio je gomilu protestnih pjesama, 

ali mu samo dobri refreni fale; 

čita Mir – Jam jer Ničea ne konta baš – 

govori svima da su maske za budale. 

Dao je i intervju nekom tabloidu, 

pa ga po defaultu svaku noć pročita, 

al’ nešto ga muči i ne da mu mira – 

šezdeseta se bliži a on nema hita. 

Božo često voli otići u kafanu, 

tu se ogrebe za konjak ili pivo; 

u kafani mu je najbolja publika – 

Božo tamo popljuje i mrtvo i živo. 

Božo prima narudžbe, pljuje i za lovu, 

jedino je važno da bude u pravu; 

Božo sa distance ili iz blizine –   

bez argumenata cilja ravno u glavu. 

Naš Božo nije ovca, on ima svoje ja, 

pljuvača Božu su tako odgojili,

rekli su mu jadnom da je on najbolji – 

pa su njegov um crnom bojom obojili. 

Are you looking for the star?

There is one right at the bar.

He’s broke and intoxicated;

it’s sad: he hasn’t made it.

He wants to find a remedy,

an antidote to make him free.

So, what happened to that man?

Once, he was big in Japan.

He was honest and naive,

he just wanted to believe,

wanted to get respect

but he failed to connect.

Shooting at him from the dark,

life has left its unique mark.

Are you looking for the star?

He is the one with the scar.

U jedinom mjestu sa džuboksom u gradu,

puštam Sexual Healing by Marvin Gaye;

ploča krcka i šarmantno pucketa –

malo mi je dosadno ali sam okey.

Relativno dobro podnosim samoću,

kažu da je to nekad pozitivna stvar;

ali vrijeme brzo prolazi kad se zabavljamo^[1] –

ja bih radije sa jaranom sjeo za bar.

Konobar sjedi i šuti kao zaliven,

vidim mu na licu i strah i tugu;

njemu treba savjet, ali ne znam nijedan dobar –

zato plaćam turu, pa zovem i drugu.

Muzika je stala, opet puštam ploču,

konobar je popio, pa za stolom drijema;

tu je scena, tu je lik, samo radnja fali –

zato čekam prijatelja ali nikog nema.

Čekam prijatelja da podijelimo dim,

da se nasmijem, da popijem sa njim;

čekam prijatelja jer imam sjajan plan –

da ispunimo vrijeme i da oživimo dan.

^[1] Iz “Čekajuci Godoa”, Samuel Beckett.

---

Rekli su ti sa dozom pretjerivanja

Da je promjena majka uživanja

Sada prazniš ormare

Bacaš krpe stare

Budi iskrena i konkretna

Da li si sretna?

Da li si sretna?

Izbjegavaš jarane

Jer našla si im mane

Osjetljivi porazi o tome se ne govori

Brišeš brojeve telefona

Bez valjanog razloga i rezona

Praviš se pametna

Da li si sretna?

Da li si sretna?

U tvom životu

Velike su odluke pale

Iznenada tako brzo 

Kao od šale

Stani 

Zakoči

Neko ti baca prašinu u oči 

Vrištiš ali te ne čuju

Ulaziš u savršenu oluju

I don’t believe in any sort of religion,

or concept of original sin,

or the soul,

heaven and hell,

metaphysical energy.

I don’t believe in government—government is nothing but a parasite.

I don’t believe that smoking and drinking alcohol in moderate is bad.

I don’t believe in sacred ground.

Or worshiping.

Worshiping who?

And why?

I don’t believe in ghosts and dragons.

Angels and demons.

Astrology.

Acupuncture.

Psychic mediums.

Intuition.

Fate.

And god?

Is god real or is he just a metaphor?

Believing in him is against my intellect and better judgment.

I used to believe in him—

I must admit—

but not anymore.

My faith has gone, and I escaped into the real world.

But still—

even without god—

there is a reason to be good and to preserve morals.

I try to follow my brain;

my heart if sometimes full of sadness.

Some people say it seems that god does often hide, and he is hard to find.

But I do miss him.

I do.

Some might say I believe in nothing:

I believe in replicable evidence,

carefully gathered and patiently tested,

from many different sources.

I believe in you,

I believe in me,

I still believe in humanity.

I believe that changes in brain result in changes in consciousness and identity.

Consciousness and identity, character and free will:

they all are products of the brain and the body.

And —

of course —

I believe in Love and Kindness.

A few seasoned boozers are sitting in the park,

not far from a woman with the kids; she is just a teen.

Just a few years ago, everything was different.

Those guys were true war heroes, and she was a prom queen.

They are very quiet, but she can’t stop crying.

The kids are jumpy; it looks like she did not feed them well.

It is a beautiful day and a surreal scene;

but tonight, someone here will send a postcard from hell.

Their dreams are stuck between a rock and a hard place;

they need some money, a place to sleep, and something to eat.

The glory days are over; these drunkards know that;

and the kids, poor homeless wretches, will end up on the street.

This town has plenty of lost and sad characters;

I’ve met a lot of them here—they are easily to find.

They’ve got no idea what an honest love is;

they will never find gold and a piece of mind.

They got hit by karma—or was it something else?

All hope is gone, and what is left: suffering and pain.

I love this park, but dogs are shitting everywhere;

and the worst thing is that tomorrow, it is going to rain.

leave a comment

Kako se probudih, sve mi je krenulo loše,

žena i djeca, svi bi mi udarili kroše;

ponedeljak je i kiša, slutim biće sranja –

na pos’o zakasnih i dadoše mi do znanja.

Taksista je nervozan i neopisivo ljut,

vozi brzo, teško onom ko mu stane na put;

priča o politici i psuje mater svima –

šestoro na jednoj plaći, pa gdje to još ima?!

U kancelariji sjedimo kolega i ja,

ovo mora da je neka tragikomedija;

aparat za kavu ne radi već mjesec dana –

garantujem to nije dio božanskog plana.

I opet sastanci bez vidljivog rezultata,

u firmi smo svi na pragu trećeg svjetskog rata,

doktor je zvao, kaže imam visok krvni tlak –

često mi trnu ruke a to nije dobar znak.

A na radnom stolu razne kazne i računi,

zovu sekretarice, pa gazde i tajkuni;

dodje mi ponekad da pobjegnem bilo kuda –

ali ja sam mali čovjek i za to nemam muda.

Danas sam iz banke dobio nekakvo pismo,

izgleda da banka i ja više dobri nismo;

treba raditi jer nema kruha bez motike –

ali ima dana bez smisla i bez logike.

Mali nam je ponovo zabrljao u školi,

kaže nije do njega, profesor ga ne voli;

kao slike fudbalera skuplja opomene –

ravnatelj je opet zvao i ženu i mene.

Primjećujem da su strašno prljave ulice,

jer neće odgovorni da pomjere guzice;

redovno sa starih zgrada padaju fasade –

penjem se na šesti kat jer liftovi ne rade.

Previše je beskućnika i sve ih je više,

znamo, da se ne lažemo, crno nam se piše;

penzioneri rove po kantama za smeće –

generalno, sranje je ali biće još veće.

Prijatelj me zove, plače, razvodi se opet,

ne ide mu nesto, kaže mora da je proklet;

tražim dobre vijesti na svakom kanalu –

gledam, al’ se bojim da je odnio vrag šalu.

Žena tjera po svome i svadjamo se konstantno,

moje mišljenje njoj nikad nije relevantno;

od odmora ništa opet ni ove godine –

pa zašto si me napustio moj Gospodine?

Tako mi i treba kad sa vragom tikve sadim,

buljim negdje u daljinu i ništa ne radim;

sanjarim da sam sretan i da sam drugi neko –

da živim drugi život i potpuno daleko.

Gospodine predsjedniče,

dosta nam je šuplje priče;

oprao si grdne novce –

šta ti misliš? da smo ovce?

Sve je isto kao lani,

ponovo smo izigrani;

sve je isto kao prije –

jer nikome bolje nije.

Mandat ti se bliži kraju,

sidji malo medju raju;

nedodirljiv si postao –

a narod je zaostao.

Na prevaru i na štelu,

kćerka ti je u Briselu;

mora da je fina dama –

naša jos živi sa nama.

Sa diplomom, moja žena

postala je poražena;

da li joj se misli bore –

kada čisti haustore?

Nepotizam ti nije stran,

jer i kum ti je izabran;

političko ništavilo –

za ministra ga stavilo.

I starog si zaboravio,

sramota je, ne bi smio;

rado bi te vidjet’ htjelo –

tvoje malo rodno selo.

U štampi si svakog dana,

smiješ nam se sa ekrana;

obećao si nam svašta –

bujna ti je bila mašta.

Pričaš o strategijama,

biće dobro, blago nama;

al’ reci mi kako sada –

živjeti od svoga rada?

U firmi joj USKOK bio,

pa ti ženu uhapsio;

podigla se silna bura –

oko fiktivnih faktura.

Sin ti opet za volanom,

vozio pogrešnom stranom;

pijan bio, nije šala –

biće bogami skandala.

Moj je dobro, čita Marksa,

on je niža srednja klasa;

buntovan je, sistem pljuje –

svakog redom optužuje.

Za tebe smo glasovali,

povjerenje svoje dali;

a ti gledaš sa visine –

sa Olimpa domovine.

I will win this fight,

seen that all before;

all that suffering

and blood on the floor.

I am not afraid,

I’ll tell you no lies.

I will find my way,

I will improvise.

I know it will hurt,

I will feel the pain.

Suffering’s a choice,

a switch in the brain.

And this is the truth,

before you are dead:

victories, defeats,

it’s all in your head.